U 17. stoljeću mladi botaničar otputovao je u Južnu Afriku. Tamo je otkrio posebno lijepu, nepoznatu biljku i poslao je u Europu. Vrlo brzo je postala popularna kao “geranium”, a danas je jedna od najpopularnijih ukrasnih biljaka.
Dugo i opasno putavanje
Pelargonija izvorno dolazi iz Južne Afrike, gdje ju je otkrio mladi botaničar Paul Hermann u podnožju planine Table Mountain.
Hermann je morao prebroditi nekoliko oluja i izbijanja bolesti na brodu, ali je nakon nekoliko teških i opasnih tjedana konačno stigao na kopno. Iako putovanje nije bilo sasvim gotovo, brod je stigao do opskrbne postaje East India Company na južnoafričkoj obali. Ondje se Hermann mogao iskrcati na deset dana kako bi se nakratko oporavio prije nego što nastavi putovanje.
Hermann otkriva nepoznatu, posebno lijepu biljku
Biljka je Hermannu privukla pažnju privukla zbog šarenog i osobito raskošnog cvata. Bio je jako uzbuđen zbog toga.
Pauzu na svom putovanju maksimalno je iskoristio istražujući obalu Južne Afrike i proučavajući vegetaciju oko planine Table Mountain. Bio je ushićen onim što je zatekao – posebno nakon mnogih nedaća kroz koje je morao proći i svih bolesti koje su harale na brodu. Otkrio je impresivnu raznolikost biljnog svijeta, sve je bilo zeleno, bujno i puno boja.
Jedna mu je biljka posebno zapela za oko: nije ju poznavao i nikad prije nije vidio. Bila je viša od dva metra, cvjetala je vrlo šareno i bila je zapanjujuće lijepa. Hermann je uzeo neke uzorke biljke i potom ju sljedećim brodom poslao natrag u Nizozemsku.
Sam Hermann ubrzo je otputovao na Cejlon, koji danas poznajemo kao Šri Lanku, i tamo preuzeo svoje dužnosti.
„Geranium“ postaje sve popularniji, odjednom ga želi cijela Europa
Geranium je brodom dopremljen u Nizozemsku i tamo se intenzivno uzgajao, kao i u ostatku Europe.
Biljka je bila vrlo žilava. Za razliku od mnogih drugih uzoraka koje je Hermann također poslao, neoštećena je preživjela putovanje i sigurno stigla u Nizozemsku. Tamo su ju primili i ispitali istraživači i botaničari. Pretpostavili su da se radi o „geraniumu“ jer je izgledala vrlo slično kao ove domaće izdržljive trajnice.
Brinuli su se o biljci i uzgajali je, a uskoro se mogla naći i izvan u Leidena – pojavila se u botaničkim vrtovima drugih gradova u Nizozemskoj. Naravno, to nije prošlo nezapaženo: Europljani su se brzo zainteresirali za ovu lijepu, izdržljivu i egzotičnu biljku.
Njome se osobito oduševilo plemstvo i oni u bogatim gradovima.
Pojavljuje se sve više veličina, oblika, boja
Njihovo zanimanje za ovu biljku utjecalo je na to da postane sve više tražena pa se počela uzgajati u sve više oblika, veličina i boja. Godine 1826. u Weimarskom biljnom almanahu “Hortus Belvederanus” već su bile 352 različite vrste, a nije bila tražena samo kao ukrasna biljka – posebno se uzgajala u južnoj Francuskoj kako bi se dobio miris za proizvodnju parfema.
Popularnost nije opala ni kada se tijekom 18. stoljeća pokazalo da “geranium” zapravo nije geranium. Geranij ima pet latica iste veličine, a ova sorta je imala dvije veće latice na vrhu i tri manje latice na dnu. Iako se pokazalo da pripadaju istoj biljnoj obitelji, dokazano je kako biljke ipak nisu iste pa je južnoafrička pridošlica dobila naziv “pelargonium”. Ipak, ovo ime nije svugdje zavladalo.
Danas: 400 milijuna prodanih pelargonija godišnje
Danas je zabilježeno oko 17.000 različitih sorti palargonija, a godišnje se u Europi proda 500 milijuna sadnica.
Popularnost pelargonija i dalje raste – bez obzira na ime ove biljke. Svake godine razvijaju se nove sorte i boje. Trenutačno postoji oko 17 000 sorti s različitim imenima zabilježenih u Međunarodnom registru pelargonija, a još ih se dodaje.
Svake godine u Europi se proda oko 400 milijuna pelargonija, od čega 100 milijuna samo u Njemačkoj – i ne nazire se kraj ovoj nevjerojatnoj priči o uspjehu. Mladi Paul Hermann vjerojatno ne bi ni sanjao da će biljka postati tako uspješna.
Posjetite nas na Fecebooku i Instagramu.